Stručni skup održale su znanstvenice: doc.dr.sc. Ana Opačić (Pravni fakultet, Studijski centar socijalnog rada) i dipl. psihologinja Ana Knezić (Rehabilitacijski centar za stres i traumu, Zagreb) na temu: Socijalne usluge za starije osobe. Prezentirani su preliminarni rezultati velikog istraživačkog projekta Zajednice uključuju, konkretnije, poznati rezultati o dostupnosti socijalnih usluga na području Varaždinske županije i u RH. Unatoč dostupnosti određenih kategorija socijalnih usluga, npr. pomoći u kući i sličnih usluga (zahvaljujući prije svega velikoj prisutnosti projekta Zaželi), stručnjaci prema kriteriju: zadovoljavaju li te socijalne usluge potrebe korisnika, daju izrazito niske ocjene i to otvara potrebu daljnjih rasprava, ali i konkretnih, zajedničkih akcija kako bismo pomogli našim najstarijima građanima! Također, određene kategorije socijalnih usluga zastupljene su u izrazito niskoj mjeri, npr. prijevoz i podrška (jedno bez drugog često nema smisla)!!!, što zabrinjava.
Povodom Međunarodnog dana starijih osoba u prostoru Poduzetničkog inkubatora u Ivancu govorili smo o preliminarnim rezultatima najnovijih znanstvenih istraživanja vezano uz dostupnost socijalnih usluga prema starijim osobama.
Skup je pozdravio zamjenik gradonačelnika Grada Ivanca, g. Marko Friščić koji je naglasio kako je Grad Ivanec u izradi nove Socijalne slike za koju kako je rekao: vjeruje da će pomoći u definiranju novih programa i popunjavanju postojećih. Vjerujem da zajedno sa ostalim gradovima i općinama s našeg područja možemo dati neki novi benefit našim najstarijim i najmudrijim stanovnicama.
Koordinatorica projekta Zajednice uključuju iz RCST iz Zagreba, dipl.psihologinja Dragana Knezić osobito je pozdravila kako je i sama rekla: kompoziciju, dionike prisutne na skupu iz različitih sustava, važnih za planiranje i razvoj socijalnih usluga, sustava koji organiziraju, provode, ali i zagovaraju socijalne usluge. Naime, skupu su prisustvovali gotovo svi dionici iz lokalne zajednice koji se bave nekim vidom poslova vezano uz socijalne usluge za starije građane.
Na skupu su predstavljeni preliminarni podaci o dostupnosti usluga za starije i nemoćne osobe, te poziciji VŽ županije u odnosu na ukupne rezultate RH. Govoreći o soc. uslugama naglašena je prisutna nejednakost u dostupnosti soc. usluga, slabo se uključuje same korisnike u planiranje istih, različito se razvijaju soc. usluge za različite skupine korisnika. Slijedom toga, i ovaj skup želi popraviti i doprinijeti boljoj koordinaciji donositelja odluka, pružatelja i korisnika! Projektno financiranje, suočava nas s upitnom održivosti soc. usluga, te je važno naći način i nastaviti pružati uslugu korisniku, osigurati mu njegovo pravo na dostojanstven život i nakon projekta.
Jedinice lokalne samouprave ne samo da imaju obvezu, već i odgovornost prema svojim stanovnicima u osiguranju dostupnosti socijalnih usluga, a oni pak imaju pravo sudjelovati u planiranju soc. usluga i evaluaciji istih.
Projekt je obuhvatio 284 općine i 112 gradova u RH. Iz VŽ županije: 18/26 JLSU. Preliminarni rezultati istraživanja za Varaždinsku županiju pokazali su da u najvećem broju postoje obiteljski domovi, udomiteljstvo, dostava toplih obroka, usluga pomoći u kući i njega u kući. Ostale usluge zapravo su nedostupne, osobito: npr. psihološka pomoć članovima obiteljima nemoćnih i dementnih osoba, usluga njegovatelja za osobe oboljele od Alzheimerove bolesti, besplatna pravna pomoć za starije osobe itd. – ove usluge osobito su slabo dostupne ne samo u Varaždinskoj županiji, nego i u drugim dijelovima RH.
Organizirani prijevoz i pratnja- također, vrlo loše dostupna socijalna usluga.
Procjena stručnjaka u kojoj mjeri usluga zadovoljava potrebe korisnika, rezultati za Varaždinsku županiju kažu da: unatoč tome što postoje, socijalne usluge ne zadovoljavaju potrebe korisnika! Npr. organizirani prijevoz i pratnja za starije i nemoćne osobe dobio je ocjenu: 2,55; dostava toplih obroka: 2,93; a mobilni tim palijativne skrbi : 3,00. Ovo je zabrinjavajuće.
Ravnateljica GDCK Ivanec ovdje osobito naglašava problem prijevoza osoba koje su bolesne, stare, teško pokretne (ali pokretne). Naime, u velikom broju slučajeva iz prakse, naši stariji korisnici imaju problem kako doći do Bolnice Varaždin (mnogi nemaju pravo na sanitet sukladno Pravilniku o sanitetskom prijevozu). GDCK Ivanec prijevoz odrađuje za svoje korisnike projekta Zaželi, međutim, postavlja se pitanje što je sa ostalim starim, bolesnim i nemoćnim osobama?! Što je sa ostalim lokalnim zajednicama u kojima nismo ni partneri ni nositelji projekta Zaželi, a ostalih, sličnih socijalnih usluga, nema?
Nadalje, 200 stručnjaka iz različitih sektora odgovarajući na pitanje koje bi to usluge morale biti univerzalno dostupne? Analizom rezultata na pitanje koje su to socijalne usluge koje bi morale biti univerzalno dostupne građanima u RH; postignut je slijedeći konsenzus:
- Stacionarna palijativna skrb
- Smještaj starijih osoba u kriznim situacijama
- Njega u kući
- Palijativna skrb u kući
- Priprema i dostava toplih obroka
- Stanovanje u vlastitom domu uz intenzivnu i kontinuiranu podršku; nakon toga dolaze ostale socijalne usluge.
Prijedlog je osposobiti u svakom gradu/općini jednu do dvije stambene jedinice za krizni smještaj!
Kao ključno pitanje nametnulo se: Koje je to tijelo koje bi trebalo koordinirati razvoj socijalnih usluga?
Gradonačelnik grada Lepoglave: vidim Županiju kao koordinatora socijalnih usluga, jer se u protivnom kao i do sada problemi rješavaju, ali parcijalno. Problem je disperziranja financija, nekoordiniranog trošenja i ne-donošenja odluka na višim razinama. Pozvao je ustanove, udruge da iznesu svoje ideje, krenuti za zajedničkim interesom vezano na socijalne programe, jer povezivanjem više JLSU u određen zajednički projekt smanjuju se bespotrebni troškovi. Potreban je dogovor, koordinacija, staviti nas zajedno za stol i potaknuti donošenje odluka.
Knezić: ne govoriti o socijalnim uslugama kao o dobroj volji nas kao pružatelja, ili donositelja odluka, već kao pravo korisnika da korisnik ima pravo na soc. uslugu koja mu omogućava temeljnu dobrobit i uključenje u zajednicu. Korisnik mora imati pravo (kao na zdravstvenu zaštitu), a društvo odgovornost iznaći načina kako će to osigurati.
Soc. radnica Friščić: pravo na zdravstvenu zaštitu je u ovom trenutno upitno! Čovjek ima pravo, ali ne može ga ostvariti, što je velikim dijelom povezano sa nedostupnošću, osobito za ruralna područja. Upitna je dobrosusjedska pomoć. Pružanje usluga u zajednici; pomoć u kući, dostava toplog obroka, odvoženje liječniku- moralo bi biti dostupno svima, a zapravo je parcijalno dostupno i zanemareno. Ne možemo se rukovoditi imovnom koju osoba ima, pa čak ni prihodom, te ima li djecu ili ne, jer starija osoba zapravo nema izbora, nema joj tko pomoći. Važna je koordinacija i pametno usmjeravanje resursa.
Ruhek zaključuje skup pozivom donositeljima odluka na zajednički sastanak koji će uskoro biti sazvan na kojem će se razgovarati o problemima, izazovima ali i mogućim zajedničkim rješenjima u našim lokalnim zajednicama.
